Uloga genetike u suočavanju s matematikom
Dvije osobe se ne ponašaju jednako u istoj situaciji i to je nešto što ni djeca ne mogu pobjeći. Dobar primjer je način na koji školske djece suočavaju se sa subjektima u školi i osjećajima koje neki subjekti poput te matematika, Dok neki ljudi to shvaćaju kao nešto normalno, drugi osjećaju osjećaj tjeskobe.
Zašto neka djeca osjećaju tu tjeskobu, a druga ne? Je li to jednostavno određena osobnost ili postoji nešto drugo? Nakon otkrića King Collegea u Londonu, moglo bi se reći da. To je osjećaj koji mnogi maloljetnici imaju u trenutku suočavanja s ovim predmetom ili problemom geometrije.
Marka profesionalne budućnosti
Činjenica da osoba pati od ove vrste tjeskobe ili ne kada se suočava s tim subjektima može odlučiti o svojoj profesionalnoj budućnosti. Za dijete da doživi taj osjećaj dok rješava problem matematika pretpostavlja se da je manje vjerojatno da ćete nastaviti karijeru vezanu uz ovo područje. U tom smislu, prostorne vještine su ključne u uspjehu ili ne u ovim studijama.
Ali što određuje dobre prostorne vještine ili ne? Pa, kao što je ova studija otkrila, tjeskoba. Taj osjećaj uvelike utječe na te sposobnosti i ovdje genetika ima objašnjenje. Da bi došli do tih zaključaka, tim istraživača analizirao je slučajeve 1.400 parova blizanaca u dobi između 19 i 21 godine.
Njih su ispitivali anksioznost koju su općenito osjećali, a posebice ono što ih je navelo na izvođenje matematičkog problema. Pokazalo se da obje senzacije imaju karakterističnu genetsku komponentu. U više od trećine slučajeva, obilježja DNA Objasnili su ti slučajevi.
Manje tjeskobe u drugim slučajevima
Istraživači su također otkrili da su to predmet Pokazali su najvišu razinu anksioznosti u drugim zadacima, kao što su orijentiranje na kartu, predstavili su niži osjećaj tog tipa kada se radi o problemu matematike ili geometrije. U tim slučajevima genetske karakteristike svakog od njih također su objasnile te razloge.
Naravno, znanstvenici pamte važnost koju okoliš ima iu ovim slučajevima. Kada se blizanci nisu razvili u istom okruženju, tj. Nisu dijelili isto obrazovanje ili istu grupu prijatelja, osjećaj tjeskobe se također promijenio. Tu dolazi drugi važan čimbenik u učenju: odgoj koji ima primili kod kuće.
Ako kod kuće dijete cijeni kako njegovi roditelji nemaju mnogo poštovanja prema matematici, a kad zatraži pomoć da riješi problem, nađe se skupim manirima, a na kraju će odbiti i ovu temu. Na isti način također to je točno da su stručnjaci u njihovoj školi u stanju objasniti predmet na način koji svi učenici razumiju i da čak mogu posvetiti i dodatne sate onima koji to trebaju.
Damián Montero
