Vježbanje u djetinjstvu smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti
Djeca mlađa od 9 godina koja imaju a dnevna tjelesna aktivnostosobito od 6 godina, imaju manji rizik od patnje kardiovaskularne bolesti, prema rezultatima međunarodne studije koju je režirao španjolski istraživač David Jiménez - Pavón Sveučilište u Zaragozi.
Konkretno, to je objavio časopis "BMC Medicine" faktori rizika za razvoj kardiovaskularne bolesti između 2,5 i 5 puta veća kod dječaka i do 7 puta u djevojčica s nižim razinama aktivnosti.
Cilj je bio procijeniti povezanost između objektivne fizičke aktivnosti i kardiovaskularnih faktora rizika kao što su sistolički krvni tlak, ukupni trigliceridi, omjer ukupnog kolesterola / HDL kolesterola, otpornost na inzulin, tjelesna masnoća i aerobni kapacitet.
Za to su analizirali podatke koji se odnose na 3.120 maloljetnika (1.016 od 2 do 6 godina starosti, te 2.104 od 6 do 9 godina starosti) što je pak dio europske longitudinalne studije "IDEFICS" Pretilost i prehranaizmeđu 16.224 djece 2 i 9 godina, i čiji su prvi zaključci predstavljeni 2010. u Zaragozi.
Rezultati sadašnjeg rada pokazuju da je u djece mlađe od 6 godina vjerojatnost povećanja skupa kardiovaskularnih čimbenika rizika u onih koji su bili na najnižoj razini tjelesne aktivnosti bila 2,5 više nego kod aktivnije djece, Ista vjerojatnost za raspon od 6 do 9 godina kretala se između 2,5 i 5 puta više za djecu i gore 7 puta veći rizik za manje aktivne djevojke.
S obzirom na te podatke, autori studije ustrajavaju da bi zdravstveni stručnjaci trebali preporučiti između 60 i 85 minuta dnevno umjerene do snažne fizičke aktivnosti, uključujući barem u ovom trenutku 20 minuta snažne vježbe.
Podaci ovog longitudinalnog istraživanja omogućiti nastavak dobivanja više informacija o navikama i zdravlju djece općenito, kao što je zahvaljujući studiji "IDEFICS" moguće to pokazati spavanje manje od devet sati dnevno povećava rizik od pretilosti i pretilosti u djetinjstvu, da stope od pretilost u djetinjstvu u južnoj Europi, osobito u mediteranskom luku, oni nadmašuju one na sjeveru i to napuštanje mediteranske prehrane, zajedno s većim sendentarizmom, potaknuli su veću prevalenciju ove epidemije u Italiji, Španjolskoj i na Cipru, pred zemljama poput Belgije i Švedske.
Također je bilo moguće pokazati da španjolska mala djeca vole ukusnu hranu i da su, među Europljanima, one koje se u većoj mjeri opredjeljuju za hranu s više soli, šećera i masti.
