Selektivni mutizam kod djece
Znate li što je to selektivni mutizam? To je stanje u kojem dijete prestati govoriti samo u određenim okolnostimaobično u školi ili u društvenom kontekstu. Reći ćemo vam sve što trebate znati o tome govorni problem.
Uzroci selektivnog mutizma
Selektivni mutizam češći je kod djece mlađe od pet godina, kako je objašnjeno u Nacionalnoj medicinskoj knjižnici Sjedinjenih Država, što dodaje da su uzroci ovog stanja nepoznati. "Većina stručnjaka vjeruje da djeca s ovim stanjem naslijediti sklonost da bude zabrinut i inhibiran", kaže on, pokazujući pritom da većina djece s ovim stanjem ima neki oblik straha.
Vrlo je uobičajeno za roditelje djece koja su tako tiha da misle da je dijete odlučilo ne govoriti, ali općenito nije dijete da ne želi otvoriti usta, to je ne može govoriti u određenim kontekstima. "Neka pogođena djeca imaju obiteljsku povijest selektivnog mutizma, ekstremne sramežljivosti ili anksioznih poremećaja, što može povećati rizik", kažu stručnjaci.
Selektivni mutizam nije isto što i mutizam
U tom smislu, zdravstveni stručnjaci objašnjavaju da je sindrom selektivni mutizam to nije isto što i mutizam, u kojem djeca oni nikad ne govoreGlavna razlika je u tome što u selektivnoj mutizaciji djeca imaju sposobnost da i razumiju i govore, samo da nisu u stanju artikulirati riječi u određenim okruženjima.
Simptomi selektivnog mutizma
Da bismo utvrdili ima li naše dijete selektivni mutizam, važno je da budemo oprezni prema određenim simptomima koji se ponavljaju kao uzorak: ako ih vidimo barem mjesec dana, možemo misliti da je to selektivni mutizam, Naravno, moramo imati na umu da se prvi mjesec u školi ne računa, u tom je razdoblju uobičajeno biti stidljiv. Simptomi su:
- Mogućnost razgovarajte kod kuće s obitelji
- Strah ili tjeskoba oko ljudi koji ne poznaju dobro
- Sposobnost govora u određenim društvenim situacijama
-Timidez
Što treba imati na umu s selektivnim mutizmom
Da bi se utvrdilo ovo stanje nema znanstvenog ispitivanja, ali je dobro promatrati te simptome i obratite pozornost na kontekst: stručnjaci preporučuju uzimanje u obzir kulturnih pitanja: na primjer, ako smo se preselili na neko mjesto s drugim jezikom, vrlo je vjerojatno da djeca odluče samo govoriti kod kuće, a to nije selektivni mutizam.
Osim toga, preporuča se uzeti u obzir obiteljska povijest za dijagnosticiranje ovog stanja. Nakon što znamo da naše dijete ima selektivni mutizam, liječenje uključuje promjene u ponašanju: tObitelj, kao i učitelji, mora sudjelovati.
To će nam reći liječnik kako djelovati na najbolji način tako da selektivni mutizam ne utječe na društveni i obrazovni život djeteta. U tom smislu stručnjaci kažu da ovo stanje ima različite ishode, iako je najčešća potreba da djeca trebaju terapiju kako bi prevladala svoju sramežljivost i tjeskobu.
Angela R. Bonachera
