Kritiziranje djece s teškoćama u učenju, kako odgovoriti na njih
Ne svi ljudi oni uče istim tempom. Postoje djeca koja imaju malo više problema od svojih vršnjaka da prate obred ili zato što imaju manjak pogleda, probleme s ušima ili neki drugi poremećaj koji ih čini da padnu malo iza ostalih. Ti maloljetnici mogu biti predmetom kritike da ne razumiju taj osobni kontekst.
Roditelji moraju odgovoriti na te kritike i izaći u obranu najmlađe kuće poteškoće u učenju. Odrasli će svoju pogrešku morati objasniti kritičarima i pokazati da djeci s ovim problemima treba samo malo više vremena od ostatka da bi se postigli isti rezultati. Na taj način će i mališani osjetiti podršku i veće povjerenje, umjesto da se smatraju manje od ostalih.
Odgovori na kritike
Ako rođak ili poznanik tijekom sastanka učini ovu kritiku najmanjoj, roditelji mogu odgovoriti na sljedeći način i objasniti situaciju djeteta. Ovo su neki od savjeta koje nudi Razumio je temelj:
"Ovo dijete je lijeno"
Oni koji pokreću ovu kritiku moraju shvatiti da ništa nije dalje od stvarnosti. Djeca s teškoćama zapravo rade mnogo teže kako bi riješila te probleme i dostigla razinu ostalih. Događa se samo da rezultati traju malo duže.
"Mogao bih bolje"
Nepoznavanje koliko akademskog života može ometati poteškoće u učenju, kao što je disleksija, može uzrokovati da drugi odrasli negativno cijene rezultate. U tim slučajevima moramo ih potaknuti da shvate da već postoji plan kako bi se osiguralo smanjenje učinaka tih problema i da ih rezultati prate.
"On želi dobiti pozornost"
Istina je da neka djeca tvrde pozornost pokazujući nervozne stavove ili vrišteći. No, u slučaju djece s poremećajem deficita pažnje, ADHD-a, postoji pravi problem iza tih stavova. Roditelji bi trebali naznačiti da postoji dijagnoza koja objašnjava takvo ponašanje.
"Zašto se ne prestaneš tako ponašati?"
Nakon slučaja ADHD-a, roditelji mogu objasniti svojim kolegama da to nije tako lako reći "za" i da se ovo ponašanje zaustavlja. Što se tiče osobe s prehladom, nemoguće je prestati kašljati, za one koji imaju ovaj poremećaj, to im je potrebno prije tretmana.
"Moj sin ..."
Kao što izreka kaže, "usporedbe su odvratne". Svaki je slučaj svijet, i kao dijete koje ima poteškoće u učenju, dijete te osobe imat će druge probleme koji se moraju riješiti i koji ne zaslužuju da ih dijele s drugim ljudima.
"Što bih učinio ..."
U tim slučajevima najbolji odgovor je zahvaliti vijeću i, u slučaju da imate interesa, dublje se upuštati u to. Na primjer, preporuka o stručnjaku koji može pomoći djetetu. Inače, najbolje je ne upasti u raspravu i kladiti se na obrazovni model s kojim pokušavate poboljšati probleme djeteta.
Damián Montero